Bianco e Nero

Emilio Vedova je umjetnik dobro svjestan estetske promjene koju utjelovljuju on i njegova generacija. U načelu je samouk – tek je povremeno pohađao obične večernje tečajeve. Tijekom Drugog svjetskog rata Vedova je u svojem umjetničkom izričaju izrazio i svoja uvjerenja. Godine 1943. pridružio se antifašističkoj skupini Corrente, čiji su članovi bili otvoreni za revolucionarnu ambiciju ovog umjetnika iz Venecije. Poslije toga većinom izražava naklonost određenim tendencijama iz isključivo artističkih pobuda. Primjerice, 1946. godine supotpisuje manifest Oltre Guernica, kojim se promiče ekspresivna apstrakcija. Godinu poslije osnovao je Fronte Nuovo delle Arti. Godine 1956. nastavio je pomicati granice pridruživanjem skupini Gruppo degli Otto kao i zajedničkim izlaganjem na Venecijanskom bijenalu. Ta je izložba obično povezana s rođenjem utjecajnog pokreta enformel. Bianco e Nero utjelovljuje Vedovino pribjegavanje apstrakciji kao načinu komuniciranja vlastitih političkih stavova i težnji. Kompozicija je konfliktna, angularna, oštra i – kao što to naslov jasno govori – kontrastna. Prikazana je točka pucanja koja nagoviješta promjenu nužnu kako bi se spriječilo uporno gomilanje nerazriješene napetosti.