Nadar

Fabrizio Clerici, osoba s okom za detalje, svoje je profesionalno umijeće i interese utjelovio u svojem umjetničkom radu. Diplomirao je arhitekturu 1937. Kao vrlo vješt crtač, Clerici nikad nije zatomio svoju preciznost i točnost, već upravo suprotno. Inspiriran velikim majstorima i spomenicima renesansnog i baroknog razdoblja koji su na njega utjecali, u svojim umjetničkim djelima uvijek odaje priznanje tim velikim erama, bilo tematski bilo stilistički. Njegove arhitektonske sklonosti odvest će ga u svijet kazališta kao scenografa (1947.). Clerici je zasjao u tom okruženju, radeći u kazalištu, operi i baletu. Njegova fascinacija renesansom mogla bi objasniti temu Clericijeva doprinosa zbirci suvremene umjetnosti Europskog parlamenta. Nadar, kako se može iščitati i iz naslova, prikazuje Félixa Nadara (poznatog i kao Gaspard-Félixa Tournachona; 1820. – 1910.). Nadar je bio poznat i cijenjen fotograf, karikaturist, novinar, romanopisac, aeronautičar i izumitelj istoimenih pregrada „nadar” za kontrolu većih okupljanja. U svakom od tih područja taj je Francuz bio izvrstan i postizao više no što se tada smatralo mogućim. U tom je smislu odgovarao interesima Clericija kao modernog „renesansnog čovjeka”. Clericijevo djelo prenosi tu svestranost – Nadar je triput prikazan, svaki put u drugačijoj pozi i različitog izraza.