Sullivan’s Field

Slikar lirskih pejzaža William Crozier u svoje je slike prirode ugradio vrlo prepoznatljiv osjećaj dinamike. Crozier je od 1949. do 1953. studirao na Glasgow School of Art, zatim je boravio u Parizu i Dublinu te se na kraju nastanio u Londonu, gdje je uistinu započela njegova karijera. Naposljetku se preselio u Cork gdje je otvorio atelje. Pokazalo se da je ta regija imala velik utjecaj na njega i da mu je bila izvor nadahnuća. Upravo je ona, naime, predmet koji je najviše istraživao i središnja tema njegova opusa. Crozier ima veoma poseban pristup pejzažu. Njegov kolorit je živ, kontrastan i općenito emocionalno nabijen u tolikoj mjeri da se njegovu stvaralaštvu ne može pridjenuti latentni romantizam. Osim toga, način na koji koristi linije i dinamiku odlika su kojom se jedan dio njegova stvaralaštva istinski izdvaja. Crozier se ne slaže s akademskim osjećajem perspektive, pa smjer, orijentaciju i dubinu prikazuje kroz zaranjajuće krivulje koje u gotovo spiralnom pokretu usmjeravaju promatračevo oko nadesno. Ta umjetniku svojstvena kompozicija savršeno se odražava upravo u slici Sullivan’s Field. Tematizirano polje naizgled gotovo ulazi u vodu, njegova obla linija daje osjećaj dinamike. I voda je u sličnom pokretu, a njezina linearna slojevita površina uzburkana. Ovaj način rada s linijama u oštroj je suprotnosti s Crozierovim kasnijim opusom (od 1990-ih nadalje) koji karakterizira ukočena, plošna i nepokretna vertikalnost.