The Netherlands

Umjetnost Pavlosa Dionisopulosa prožeta je mudrošću starogrčke filozofije i u stalnom je pokretu, baš kao i sam život. Nakon školovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Ateni (1949. – 1953.) Dionisopulos odlazi u Pariz na Académie de la Grande Chaumière kao državni stipendist. Boravak u Parizu proširuje njegove umjetničke vidike. Nakon povratka u Atenu radi u industriji oglašavanja i kazalištu, a u francusku metropolu se ponovo vraća 1958., na razdoblje od tri godine, kao dobitnik državne stipendije (I.K.Y.). U Parizu se druži s Pierreom Restanyjem i novim realistima koji mu pomažu uvidjeti umjetničku prirodu jeftinih svakodnevnih materijala. Glavni alat postaju mu papir, plakati i promidžbeni letci, materijali koje reže i usitnjava u tanke trake. Masovna komunikacija zahvaljujući masovno proizvedenim proizvodima kojima se promiče masovna potrošnja. Potrošna roba koja se oglašavala na površinama koje preobražava u konačnici pronalazi put do njegovih ostvarenja, košulja, kravata i čarapa protkanih spiralnim linijama, stvarajući neku vrstu vrtloga. Znakovi koji upozoravaju na promjenu perspektive koja će uslijediti? Dionisopulos na suptilan, ali smislen način u seriji od 28 europskih zastava izražava svoju naklonost papiru. Svaka prikazana zastava prekrivena je slojem papirnatih traka sličnih konfetima koje stvaraju filter i prekrivaju nacionalni simbol gotovo do neprepoznatljivosti (uzorak je isti na svih 28 zastava). Umjetnik tako ujedinjavanjem simbola dovodi u pitanje njihovo postojanje. Svi su distinktivno jedinstveni, a istodobno predmet zajedničkog sustava. Serija je nastala u fazi kada je Dionisopulos bio sklon preispitivanju potrošačkog obilja koje ga je dovelo do njegova procesa putem simbola i materijala koji su njega, a i nas, nekad oduševljavali.