5. Masovni mediji i demokracija
Odnos između moći, medija i javnosti pitanje je koje snažno odjekuje djelima Olafa Metzela i Antonija Clavéa. Metzelov komad, eksplicitnijeg i provokativnijeg tona, poduzima pretvorbu informacija iz tiska u neku vrstu pozlaćenog idola.
Moć informiranja, ali i iskrivljivanja percepcije i mišljenja javnosti o svakodnevnim događajima opetovana je tema u umjetnosti Olafa Metzela. Veliki panel Il Messagero, mercoledì 12. October 1988 (1989.), sastoji se od metalnih matrica za tisak istoimenoga talijanskog dnevnog lista na datum iz naslova. Središnje teme urezane u matricama – otmice, teror, tragedije – postale su gotovo nerazlučive današnjim udaljenim promatračima zbog složene napuknute površine tog reljefnog aluminijskog djela.
Slika Antonija Clavéaprenosi predodžbu o vrijednosti vijesti iz tiska i njihovu širenju diljem urbanog prostora. Djelo New York II (1989.) aludira na širenje kulture, njezin stalni ciklus uporabe, brzo trošenje i zamjenu. Pop-poetika i upotreba kolaža, slika iz novina i časopisa izravno nanesenih na površinu, u skladu su s umjetničkom produkcijom Amerikanca Roberta Rauschenberga u šezdesetima: slike isprepleteno raspoređene tako da nalikuju na palimpsest i naglašene gestualnim potezima svjetlom bogatog pigmenta.
Upućivanje na vijesti, utjelovljene u novinama s pomoću teksta i fotografija, također je temelj koncepta djela Wall (2008.), u kojem multimedijalna umjetnica Anna Baumgart uprizoruje uznemirujuću i tragičnu situaciju iz stvarnog života izvedenu iz određene točke u europskoj povijesti.
Urezan velikim tiskanim slovima na nozi jednog od likova je natpis Reuters Forum – novinska agencija, kako bi se naznačilo ikonografsko podrijetlo skupine skulptura. Naime, vizualni je referent fotografija za tisak koja ovjekovječuje skupinu Berlinaca koji bježe nakon evakuacije iz svojih domova u kolovozu 1961. U vrijeme nastanka fotografije bilo je sve teže prijeći zid koji je grad dijelio na pola te je on postajao smrtonosna prepreka koja će tijekom sljedeća tri desetljeća simbolizirati duboki ideološki jaz između Sovjetskog bloka i zapada. Do 1989., kada je zid srušen, a taj povijesni trenutak zabilježen je na nekima od fotografija koje čine seriju Franka Thiela Berlin (1990.)
Baumgart upućuje na fotoreportersko podrijetlo svojih skulptura tako što svaku osobu dijeli na dvije jasne polovice: sive gradacije sprijeda i puni bijeli dijelovi straga. Ta razlika odražava dvodimenzionalno podrijetlo skupine i njezino prenošenje s fotografije u trodimenzionalni prostor.
Iako je skulptura mnogo apstraktnija od izvorne fotografije i ne prikazuje detalje lica pojedinaca, Baumgart usađuje djelu izniman realizam u ponovnom stvaranju predmeta koje nose, uključujući teksturu kutija i torbi. Osjećaj hitnosti i straha, koji otkrivaju položaji i geste berlinskih građana na fotografiji, umekšan je likovima od smole, materijala kojim su se uvelike koristila utjecajna imena suvremenoga figurativnoga kiparstva, kao što su Juan Muñoz ili Keith Edmier.