6. Demokracija i urbana transformacija
Koherentna skupina djela bugarskih umjetnika kritički se i uzorno bavi raznim aspektima utjecaja koji je integracija Bugarske u Europsku uniju imala na živote ljudi.
Motif I (State Machine), Nadežde Oleg Ljahove, dio je projekta Globally and on a Long-term Basis the Situation is Positive (2007. – 2009.), koji se sastoji od niza kratkih videozapisa snimljenih na ulicama Sofije te niza digitalnih printova na platnu („motiva”) sa statičkim slikama iz tih videozapisa.
Ovaj digitalni print upućuje na pretjerivanja urbanog razvoja i vladinih intervencija u planiranju velikih gradova. Nizovi strojeva za iskopavanje, postrojeni i raspoređeni u vodoravne redove poput vojske vanzemaljaca u kakvoj primitivnoj videoigri, simboliziraju građevinsku groznicu velikih razmjera koja je izbila u Bugarskoj nakon integracije te zemlje u Europsku uniju. Kako je komentirala sama Ljahova:
“„Kao rezultat njezina pristupanja EU-u 1. siječnja 2007., Bugarskoj je dodijeljen status punopravne članice. Dakle, stvorena je prilika za sudjelovanje u svim „posebnim”, „regionalnim”, „inovativnim”, „prekograničnim”, „multikulturnim” projektima usmjerenima na provedbu „normi EU-a” te nam je omogućeno da iskoristimo „širok raspon prilika” koje nudi EU. (…) Nastupili su poduzetnički ulagači koji su doveli opremu i ljude svih vrsta. Započeli su intenzivni građevinski radovi. Građevinska oprema bučila je u susjedstvu. Zelena trava zamijenjena je betonom i željezom. Usred tutnjave, blata i oblaka prašine entuzijastični ljudi i strojevi svakodnevno doprinose izgradnji naše europske budućnosti” ”.
Idealistički kontrapunkt kritičkoj i skeptičnoj viziji Ljahove pronašao bi se u idiličnom prikazu na plakatu koji je osmislio poljski ilustrator i slikar Rafał Olbiński, na kojem ženska personifikacija Europe, u skladu sa slikovnim modelima talijanske renesanse, mirno spava pred bukoličkim krajobrazom, a simbolične zgrade Poljske niču iz njezinih snova.
Slika Vasilene Gankovskepruža laganu viziju čistog uživanja u gradskim prostorima, ondje se mladi bezbrižno okupljaju na livadi bečkog parka Burggarten – An Afternoon at Burggarten #2 (2007.) -.
Ako se djelo Oleg Ljahove odnosilo na novi grad u procesu izgradnje, digitalna fotografija dvojca Missirkov & Bogdanov – Weekend 2126. The Valchevs (2008.) -, suprotno tome osvrće se na institucionalnu arhitekturu komunističkog režima; konkretno, Memorijalni dom bugarske Komunističke partije, Buzludža (1981.), koji se trenutačno smatra izvanrednim monumentalnim reliktom koji istodobno izgleda futuristički, znanstvenofantastično.
Ta zgrada, u obliku NLO-a (neka vrsta brutalističkog, retrofuturističkog letećeg tanjura), ističe se u pozadini zamišljenog krajolika po kojem se kreću članovi obitelji odjeveni u narodne nošnje.
Kako su istaknuli kritičari:
„Djelo Weekend 2126 – The Valchevs (2008.) prikazuje obitelj Valčev na izletu jedne sunčane nedjelje, u opuštenoj šetnji po padinama planine Buzludže. Neki članovi obitelji čak su usred dokonog skladanja nekoga glazbenog djela, netom nakon što su svojim svemirskim brodom sletjeli na vrh planine u inače napuštenom krajoliku. Ta je scena, iako upućuje na nešto staro, ali ponovno osmišljeno i nešto novo, ali napola privedeno u sjećanje, postavljena u budućnosti, barem to je jasno. Sve to unatoč neobičnosti njihovih halja obilježenih srednjovjekovnim etno izričajem, košulja nalik na dashiqui košulje i ručno izrađenih glazbenih instrumenata koji podsjećaju na neki davno zaboravljen ali pop-kulturom obuhvaćen folklor. Ta živa slika dvojca Misirkov/Bogdanov nudi moguću verziju načina na koji bi se Buzludža mogla promatrati i vrednovati za nekoliko generacija.” .