1. Europska unija. Projekt europske izgradnje. Demokracija i njezina pravila igre
Ovo umjetničko putovanje po demokraciji započinjemo nizom djela u kojima se ostvaruju pozitivne i uzbudljive vizije o realizaciji europskog projekta.
John VASSAR HOUSE: Parlamento Europeo, 1979 – On display in visitors’ area, Strasbourg
Krajem 80-ih godina 20. stoljeća Françoise Schein izradila je niz panela usporedivih s reljefima, koji formalno upućuju na planove urbanog razvoja velikih modernih gradova ili na karte infrastrukture i komunikacijskih pravaca (metro i željezničke pruge, glavne ceste, zračni putovi). Njezino djelo Ideoglyphe Européen (1988.) sastoji se od labirintskog uzorka putova i smjerova koji se križaju, koji je postavljen na namjerno korodiranu metalnu površinu; to je mreža zavojitih cesta među kojima svjetlucaju električne žaruljice na mjestima gdje bi na karti Europe stajali glavni gradovi EU-a. Cjelinu okrunjuje niz malih satova koji označavaju vremenske zone i koji bi, u skladu s namjerom umjetnice, trebali pokazivati točno vrijeme kao znak razumijevanja i dogovora među zemljama: “mettre des montres à l’heure = signe de l’entente, accord”.
Godine 1997., kada je umjetničko djelo nabavljeno i predstavljeno u Europskom parlamentu, Schein je taj panel-reljef definirala kao „apstraktno djelo koje se zapravo bavi temom europske izgradnje. Opisujući granice kontinenta u pokretu i u punom zamahu, to je djelo osmišljeno dvije godine prije pada Berlinskog zida. Predosjetivši događaj koji će potresti Europu nakon Drugog svjetskog rata, ovu sam skulpturu izradila nakon što sam deset godina živjela u New Yorku, a to dugo razdoblje odsutnosti i otuđenja nedvojbeno mi je omogućilo da, zahvaljujući tom pogledu izvana, shvatim koheziju koja postoji među svim europskim zemljama, koheziju koju je stvorio jedan narod: Europljani”
Schein je također definirala Ideoglyphe kao prvo u dugom nizu djela velikog formata koje je ostvarila od 1989. Njezin međunarodni projekt urbane umjetnosti, razvijen na brojnim postajama podzemne željeznice u europskim glavnim gradovima, također nosi temeljni motiv, mrežu, radi izražavanja bliskog odnosa između znanja i demokracije.
Još jedan simboličan predmet koji se bavi ključnom funkcijom Europskog parlamenta kao pokretača parlamentarne demokracije na kontinentu jest European Parliament (1979.). Njegov autor, John Vassar House, osmislio je predmet koji podsjeća na veliki kompas, astrolab ili znanstveni navigacijski instrument, koji simbolički predstavlja određeni trenutak u povijesti europskog projekta 1979.:
„Djelo Europski parlament služi kao podsjetnik na izbore 1979. i predstavlja trenutak u kojem je nekoliko europskih zemalja pred pristupanjem Uniji. Zemlje koje već jesu članice dio su prstena, svaka u prepoznatljivom obliku klina koji zajedno čine puni krug. Nove članice spremne su pridružiti se kao dio centrifugalne sile”.
Osim toga, morfologija skulpture obuhvaća bitno upućivanje na diobu vlasti unutar Europske zajednice: „Mali laminirani prsten koji se okreće oko svoje osi sačinjene od triju igala – koje simboliziraju Vijeće, Komisiju i pravosuđe – predstavlja mehanizam nezakonodavnih funkcija”..
Ta inspirativna načela pretočena su u fascinantni mehanizam koji se okreće, zamišljeni kompas ili sat koji, zbog dinamičnog nagiba na svojoj osi, označava pokrete djelovanja koordiniranog između zemalja koje su činile Europsku uniju 1979. i onih koje su joj se doskora namjeravale pridružiti.
Osmislivši tu skulpturu kao „vizualno podsjećanje na iznimno povijesni trenutak u kojem se održavaju prvi opći izbori za Europski parlament”, Vassar je iznio dodatne indicije o njezinu značenju: „Elementi u obliku klina devet su država članica, a veličina svakog od njih odgovara moći koju nose glasovi pojedine države. Njihove vanjske površine izražavaju individualnost zemalja, dok unutarnja površina prstena predstavlja njihovu fuziju u jednu cjelinu: Europski parlament.Tri kretanja u smjeru suprotnom od kazaljke na unutarnjem prstenu zasebno, Francuska – Njemačka, Benelux – Italija i Danska – Velika Britanija – Irska, donose kronologiju nedavne europske suradnje. Grčka čeka ulazak u krug. Baza, koja simbolizira biračko tijelo, sastoji se od toka različitih političkih struja na kojima počiva cijela parlamentarna struktura. Te struje dostižu vrhunac kao kinetička sila koja daje poticaj aktivnostima Parlamenta”..
Vijećnica u kojoj je boravila zakonodavna vlast Europske zajednice bila je zastupljena u djelu Hémicycle Strasbourg (1987), .), u kojem je prikazan pogled na vijećnicu usred sjednice kojoj je 1987. predsjedao P. Daenkert, vjerojatno preuzet s fotografije iz tog razdoblja slikarskom interpretacijom John Goudie Lynch uz dokumentarnu točnost i tehničku urednost.
U blizini druge velike vijećnice Europskog parlamenta, one u Bruxellesu, nalazi se monumentalno djelo Confluences (1989.),belgijskoga kipara Olivier Strebelle, koje prkosi gravitaciji kao jedno od njegovih tehnički najsmionijih djela. Umjetnik je sazdao pravo čelično stablo, snažno cilindrično deblo koje se podiže uvis i razgranava u velik broj cijevi grupiranih u snopove koji se susreću, šire i njišu u atriju zgrade Spaak. To je slobodna i organska struktura koja, kao što upućuje njezin naslov, simbolizira sferu stjecišta i susreta, bratstva i dobrog razumijevanja koje europske nacije moraju nastojati zadržati u svojim razmjenama i zajedničkim poduhvatima.